STANKO ABADŽIĆ

Rođen 1952. Fotoreporter koji ima nevjerojatno širok raspon tema u svom radu. To je zato, što se nakon svojih prvih amaterskih početaka profesionalno počinje baviti fotografijom u novinarstvu. Radio je kao dopisnik Vjesnika. Diplomirao je germanistiku, a od 1995. do 2002. godine živio je u Pragu kao slobodni fotograf. Iz tog razdoblja potječe i njegova kolekcija fotografija Praga "IN ABSENTIA". U Pragu mu je tiskana i knjiga fotografija "U OGLEDALU ŽIVOTA". Njegove crno-bijele fotografije prepoznatljive su na prvi pogled. U zemlji i inozemstvu imao je brojne skupne i samostalne izložbe, a dobitnik je i više nagrada i priznanja.

OGNJEN ALUJEVIĆ

Rođen u Zagrebu 1948. gdje studira Ekonomiju. Počinje objavljivati 1970.g. u Studentskom listu, da bi do 1976. radio i u drugim omladinskim novinama; Omladinskom tjedniku i Tlu. Tih godina intenzivno snima koncerte jazza i rocka, što rezultira zajedničkom izložbom s Marijom Braut 1974.g, te objavljuje knjigu ''Ništa mudro'' sa D. Glavanom & D. Vrdoljakom. Njegove fotografije objavljuju svi veći tjednici i dnevnici sa područja bivše države. Od 1979. počinje profesionalnu fotoreportersku karijeru u  Politici i Borbi, a 1984. postaje urednik fotografije za Hrvatsku u agenciji TANJUG. Tih godina intenzivno surađuje sa agencijama AP, Reuters, UPI, EPA i drugim. Početkom Domovinskog rata 1991.g. sudjeluje u osnivanju zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, gdje vodi foto-službu. Od 2000.g. snima za tjednik Feral Tribune.
U Zboru fotoreportera HND aktivno sudjeluje, inicira rad mladih autora a u dva mandata je bio i predsjednik Zbora fotoreportera.
Prvu samostalnu izložbu ima 1972.g. a od tada sudjeluje na brojnim izložbama. Posljednjih godina radi naslovnice za knjige, a izdavačka kuća Durieux objavljuje mu kalendar za 2003.godinu.

MIRO ANDRIĆ

Miro Andrić rođen je 1959. godine u Razićima, Hercegovina. Fotografijom se počinje baviti već u osnovnoj školi koju je pohađao u Bijelom polju. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Mostaru, a diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu (profesor i kineziterapeut) u Zagrebu. Tražeći uvijek novo, počinje roniti tijekom studija. Strast prema fotografiji i ronjenju spojio je u jednu ljubav - podvodnu fotografiju. S velikim brojem snimaka podmorja, četiri samostalne izložbe i objavljivanim fotografijama u raznim časopisima, motivima na telefonskim karticama, monografijom "Hrvatsko podmorje", te snimanjem znanstveno-popularnih dokumentarnih filmova o Hrvatskom podmorju ide dalje u otkrivanje radosti ljepote skrivenog svijeta.

LIVIO ANDRIJIĆ

Rođen je 1968. godine u Zagrebu. Prve je fotografije objavio u "Večernjem listu", a otad je aktivni sudionik hrvatske fotoreporterske scene. Radio je Top tjedniku odabranih priloga, Pop Extri, Areni, Gloriji, Regini..., a danas je urednik fotografije u tjednicima "Story" i "Stars".

NIKŠA ANTONINI

Rođen je u Makarskoj 23. svibnja 1956. godine gdje još kao srednjoškolac osniva foto klub „Osejava“ koji i danas djeluje. Sredinom sedamdesetih dolazi u Zagreb, gdje je studirao na Fakultetu političkih znanosti te ubrzo počinje surađivati s nekoliko magazina kao profesionalni fotoreporter. U tom razdoblju zapaženi su i njegovi eksperimentalni radovi, a prvu samostalnu izložbu imao je 1977. u Makarskoj te još jednom u svom rodnom gradu 1981. godine, potom 1982. u Šibeniku i 1987. godine u Zagrebu. Radi kao freelancer do 1981. godine kada postaje fotoreporter i urednik fotografije tjednika „Radničke novine“, sve do proljeća 1991. godine te tada prelazi u novopokrenuti dnevni list „Zapad“, gdje su mu urednici etablirani fotoreporteri Mladen Tudor i Valent Grobenski. U 45 dana izlaženja dnevnika bilježi slovenski rat i početak rata u Hrvatskoj te kasnije radi kao freelancer u još nekoliko tadašnjih tjednika („Slobodna Hrvatska“, „Hrvatski tjednik“, „Dom“...).
U proljeće 1992. godine kao priznati fotoreporter dolazi u zagrebačko dopisništvo dnevnika „Slobodna Dalmacija“ i 1996. g. postaje šef foto-službe. Surađuje i s drugim magazinima i novinama u Hrvatskoj, a posebno je aktivan u Zboru fotoreportera Hrvatskog novinarskog društva. Posljednji njegov fotoreporterski zadatak nažalost završava tragično 3. travnja 1996. godine padom zrakoplova kod Dubrovnika, u kojem je, po nalogu Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, pratio visoko američko izaslanstvo.
Nikši u čast 1998.g.nagrada za najbolju godišnju novinsku fotografiju HND-a dobiva ime ''Nikša Antonini''.     
U tijeku je priprema Nikšine foto monografije.

MATKO BILJAK

Rođen 1968. godine u Splitu. Fotografijom se bavi od 1985. godine kada počinje objavljivati u »Omladinskoj Iskri«. Od 1998. do studenog 2005. godine radio u »Slobodnoj Dalmaciji«. Među prvim zadacima bili su mu snimanje štrajka rudara na Kosovu, a od 1991. godine aktivno je bilježio rat u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni gdje je obišao sve ratišta. U hrvatskoj je dva puta bio zarobljen kao ratni reporter. 1991. godine njegove fotografske kvalitete prepoznaju strane agencije i otad se njegove fotografije objavljuju u cijelom svijetu. Od 1993. godine radi za Reuters, za Getty Images snima foto eseje. Reuters mu je uvrstio tri fotografije u svoju »Golden Prints« ediciju. Fotografije je objavljivao u brojim stranim novinama i časopisima (Time magazine, Newsweek, Der Spiegel, Stern, Times, LA Times, Washington Post, Guardian, Paris Match, Le Figaro, Usa Today...)
Član je ULUPUH-a, a od 2000. godine stalno je angažiran kao umjetnički fotograf Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Objavljuje fotografije u monografijama i knjigama, izlagao je na više od 40 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu na kojima je više puta nagrađivan za kolekciju.

MARIJA BRAUT

Rođena je 7. kolovoza 1929. u Celju. Fotografijom se bavi od 1967. Od 1967.-1970. bila je učenica i suradnik majstora fotografije Toše Dabca. Prva samostalna izložba 1969. s Petrom Dabcem u Galeriji SC u Zagrebu. članica ULPUH-a od 1969. Održala preko 100 samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Surađuje u dnevnim listovima, časopisima, katalozima likovnih umjetnika i drugim publikacijama. Godine 1972. nagrađena je Nagradom grada Zagreba. Živi i radi u Zagrebu.

ANTE BRKAN

Rođen je 1918. godine u Velikom Jadrču. Fotografijom se bavio od rane mladosti. Svoje radove publicirao je u mnogim domaćim i stranim knjigama i časopisima. Zajedno s bratom objavio je 1956. knjigu Braća Brkan: Fotografije, te je održao niz samostalnih izložbi u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Splitu. Izlagao je na preko 200 salona diljem svijeta i primio pedesetak raznih nagrada i priznanja. Foto klubu Zagreb pristupio je 1953., a od 1964. počasni je član i Foto kluba Split. U Udruženju likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske nalazi se od 1959, dok je majstor fotografije Jugoslavije i Artist FIAP postao 1961. Šest godina kasnije dobio je titulu Excellence FIAP. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zadru od njegova osnutka. Ante Brkan, zajedno s bratom Zvonimirom, utemeljitelj je u svijetu poznate i priznate međunarodne izložbe fotografije Čovjek i more u njezinu kontinuiranu trajanju od pedesetih pa do sedamdesetih godina. Umro je 2004. godine u Zadru.

ZVONIMIR BRKAN

Rođen je 1920. u Tinju. Zajedno s bratom Antom pripada među najvažnije hrvatske fotografe. Fotografijom se bavio od 1948. Foto-klubu Zagreb pristupio je 1953. Bio je počasni član Foto-kluba Split od godine 1964. Od 1959. član je ULUPUH-a. Također je bio član Hrvatskog društva likovnih umjetnosti u Zadru. Godine 1961. Foto-savez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije. Iste godine dobiva i počasno zvanje AFIAP (Artist FIAP) međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Ista mu federacija šest godina poslije (1967) dodjeljuje i počasno zvanje EFIAP (Excellence FIAP). Svoje radove izlagao je na izložbama fotografije od 1953. Izlagao je na oko 230 izložbi fotografija diljem svijeta te na oko 60 izložbi u zemlji, pri čemu osvaja četrdesetak različitih nagrada i priznanja. Održao je više samostalnih izložbi fotografije u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Splitu. Umro je 1979. godine u Zadru.

MARKO ČOLIĆ

Rođen je 4. kolovoza 1937. u Zenici. Nakon mature na realnoj gimnaziji studira na Fakultetu za strojarstvo i brodogradnju u Zagrebu. Premda je nakon diplome postao inženjer brodogradnje,  profesionalno se  već od 1960. bavi fotografijom. Počeo je objavljivati u «Studentskom listu», a već 1960. dolazi u kuću «Vjesnik», gdje najprije surađuje u «Plavom vjesniku», a od 1969. radi u «Studiju» gdje je i urednik fotografije. Od 1960. do 1964. član je Foto-kluba studentskog doma «Moša Pijade», a od 1976. ULUPUH-a. Bavi se reporterskom, kazališnom, estradnom, turističkom i industrijskom fotografijom.
Održao je desetak samostalnih izložbi i sudjelovao na više skupnih. Svojim fotografijama opremio niz knjiga i publikacija.
Dobitnik nekoliko strukovnih priznanja i nagrada.
Živi i radi u Zagrebu.

TOŠO DABAC

Ukratko rečeno legenda hrvatske i slobodno možemo reći svjetske fotografije Rođen 1907. u Novoj Rači kod Bjelovara. Krsno ime Teodor Eugen Maria. Osnovnu školu završio u Rači. Sa obitelji se seli u Samobor. Pohađa Kraljevsku Klasičnu Gimnaziju u Zagrebu. Radio za "Fanamet film" i MGM ured u Zagrebu kao prevodilac i osoba zadužena za odnose s javnošću. Prvi dodir s fotografijom 1924. kod školskog kolege Ivice Sudnika iz Samobora. Najstarija sačuvana fotografija je panorama Samobora potpisana i datirana 07. ožujka 1925. Teško bi bilo nabrajati sve njegove izložbe i nagrade stoga izdvajamo najznačajnije: Izlagao je u društvu velikana fotografije kao što su B. Abbott, D. Lang, Man Ray, L. Moholy-Nagy, E. Weston Brassai, H. C. Bresson i drugih, a od najznačajnijih nagrada izdvajamo 1938. godinu i nagradu za najbolju fotografiju mjeseca (Camera Craff). Imao je veliku čast biti član Photographic Society of America. 1951. Dobiva titulu majstora fotografije. Zahvaljujući njegovom nećaku, P. Dapcu, koji se pobrinuo da se neprocijenjiva umjetnikova ostavština sačuva, možemo i danas uživati u njegovim fotografijama. 1966. Tošo Dabac poklonio je Muzeju za umjetnost i obrt 43 svoje originalne fotografije. Preminuo je u Zagrebu 1970.

MATEJ DOKIĆ

Rođen je 30. srpnja 1984 godine u Zagrebu. Poslije završene osnovne škole 1999/2000 godine upisuje srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna, odjel fotografije u klasi prof. Danijele Lušin u Zagrebu. 2003/2004 godine upisuje studij Istituto superiore di fotografia e arti visive u Padovi na kojoj diplomira 2004/2005 godine. Član ULUPUH-a.

RANKO DOKMANOVIĆ

(Rijeka 1951.) studirao je povijest umjetnosti i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a fotografijom se bavi od 1970. Član strukovnih udruga (ULUPUH, HZSU, HDLU) i autor nekoliko monografija. Nekoliko je godina bio voditelj škole fotografije u Rijeci i fotografske radionice u Mrkoplju. Dio njegova opusa mogao bi se označiti kao istraživanje boje i oblika, ali i kao potvrda stare istine da u umjetnosti nije važno što, nego kako. Obično dno starog čamca s kojeg se guli boja postalo je metafora prolaznosti.

DAMIR FABIJANIĆ

Rođen je 17.10.1955.g. u Zagrebu. Fotografijom se bavi aktivno od 1973.g., a od 1987. godine ima status samostalnog umjetnika (freelance photographer). U početku profesionalne karijere bio je specijaliziran je za arhitektonsku i pejzažnu fotografiju, a danas je jednako prisutan u najrazličitijim fotografskim projektima i temama. Stalni je suradnik specijaliziranih institucija, domaćih i stranih časopisa, autor kataloga i monografija. Sudionik brojnih grupnih i samostalnih izložbi, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Od 1989.g. počinje kontinuirano fotografski pratiti Dubrovnik, grad i okolicu. Autor je koncepcije i fotografija u značajnom projektu "DUBROVNIK...", izložbe i istoimene knjige koja prikazuje dubrovačko područje prije rata, u ratu (1991-92.) i obnovi. Damir Fabijanić je prvi (i do danas jedini) hrvatski fotograf koji je izlagao na najznačajnijoj europskoj smotri Festivalu fotografije u Arlesu 1992., a njegova knjiga "Dubrovnik..." je od nezavisnog žirija izdavačke kuće "Marval" iz Pariza izabrana u izbor "najljepših fotografskih knjiga svijeta" u jesen 1993.

IVAN LADISLAV GALETA

Multimedijski umjetnik, rođen u Vinkovcima, 1947. godine. Živi u selu Kraj Gornji pokraj Zagreba, radi u Zagrebu. Profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Završio Školu primijenjenih umjetnosti (likovne tehnike primijenjene grafike) u Zagrebu (1967), diplomirao iz likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji (1969), te iz studija pedagogijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981). Radio kao voditelj i snimatelj u Elektronskoj učionici Pedagoške akademije u Zagrebu (1971-1977), od 1977-1990. voditelj Multimedijalnog centra (MM) Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, prvog hrvatskog sustavnog prikazivača domaćeg i inozemnog eksperimentalnog filma i video umjetnosti. Od 1980. povremeni je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta, a svoj rad predstavlja u obliku predavačkih performansa u galerijama i muzejima od 1979. Osnovao i vodio umjetničko kino Filmoteke 16 (1991-1994). Od 1993. stručni je suradnik za medije na Akademiji likovnih umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, a docent postaje 1995. Inicijator je uvođenja studija animacije (2000) te studija novih medija (2004) na istoj Akademiji. Filmove snima od 1969, a video djela od 1975, a od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke akcije.
Djela mu se nalaze u MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI, Zagreb (12, djela: objekti, fotografije, video radovi), u Centru GEORGES POMPIDOU (5 filmova), INTERNATIONALE KURZFILMTAGE OBERHAUSEN (film); HRVATSKI FILMSKI SAVEZ (video djela).

HRVOJE GRGIĆ

Rođen je 1955. Prve fotografije počeo je objavljivati 1973. u Poletu tijekom studija na fakultetu strojarstva i brodogradnje, a od 1980. odabire fotografiju kao profesiju i objavljuje u dnevnom tisku i časopisima kao slobodni novinar. Od 1991. radi sa novinskom agencijom Reuter kao fotoreporter u odjelu Reuter News Picture Service u Zagrebu. Od 1993. radi sa Europa Press Agency. Između ostalog radi i sa humanitarnom organizacijom SOS Kinderdorf International za koju je snimao u Sarajevu i Mostaru 1995., te za potrebe međunarodnog komitete Crvenog križa za program edukacije o opasnosti od mina zaostalih nakon rata u Hrvatskoj. 1997. postaje urednik fotografije magazina Tjednik. Član je HND-a, SNH-e, IFJ-a, a kao free lance fotograf radi za najveće internacionalne novinske organizacije.

HERCEG STANKO

Akademski snimatelj, rođen u Zagrebu 1964. godine. Diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, filmsko snimanje. Živi i radi u Zagrebu.

DAMIR HOYKA

Prva ozbiljnija razmišljanja o likovno-umjetničkom izražavanju zaokupljaju ga početkom 80-tih godina za vrijeme bavljenja crtanjem i slikanjem. Uskoro upoznaje fotografiju kao vrstu likovnog izražaja koja mu ipak najviše odgovara. Potaknut filozofskim istraživanjima o suštini umjetnosti i same fotografije te potrebom stvaranja teoretske podloge svojem stvaralaštvu, odlučuje potražiti odgovore na svoja pitanja studirajući fotografiju. 1989. upisuje studij umjetničke fotografije na Hochschule für angewandte Kunst u Beču (prof. Choung-Fux), a 1991. dobiva status slobodnog umjetnika (HZSU, Zagreb). Do danas je u sredstvima masovnih komunikacija objavio više tisuća umjetničkih i primijenjenih fotografija. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je nekoliko nagrada.

ROMEO IBRIŠEVIĆ

(Zagreb, 1961.) još je u srednjoj školi, na poticaj svojih nastavnika, između ostalih znamenitog fotoreportera Pavla Cajzeka, počeo surađivati u Vjesnikovim izdanjima. Ibriševićev potpis mogao se vidjeti na tematski različitim fotografijama od portreta, do sportskih događaja, gradskih prizora, no, kako sam kaže najdraže su mu bile i ostale «life» fotografije s konkretnih događaja. U doba rata u Hrvatskoj njegove snimke objavljivale su domaće i strane novine i časopisi. Sudjelovao je na skupnim izložbama posvećenim Domovinskom ratu. U posljednje doba Ibriševića sve više zaokupljaju krajolici i njihove mijene. Tako je nastao niz panoramskih fotografija jedinstvene forme i kompozicije.

JELENSKI ŽELJKO

Umjetnički fotograf, rođen je 23.11.1961. u Zagrebu, gdje živi i radi. Od 1995 godine elan je ULUPUH-a, a od 1997. godine ostvaruje status samostalnog umjetnika pri HZSU. Fotografijom se profesionalno bavi 19 godina. Vrhunski je stilista i do danas je održao 27 samostalnih i 12 žiriranih izložaba. Radio je na mnogim umjetničkim projektima od apstraktne do modne fotografije. Od samih početaka pa do danas objavljuje fotografije s rock tematikom. Surađivao je u mnogim hrvatskim novinskim publikacijama i objavio preko deset tisuća novinskih fotografija. Osim novinske fotografije bavi se reklamnom, modnom i umjetničkom fotografijom."Njegov senzibilitet za anakroničnim provlači se kroz većinu njegovih radova. Biti izvan svog vremena, a opet biti suvremen, jedan je od postulata fotografije koji je određuju, a Jelenski taj vremenski hijatus vješto koristi pretvarajući ga u prostor za vlastite asocijacije".1993. godine u Zagrebu u galeriji "Galerija Nova" realizirao je jedinstvenu izložbu u Hrvatskoj gdje je prikazao spoj fotografije i grafike u svojim djelima i uveo novi pojam pod nazivom foto-grafika. Sudjeluje na zajedničkim projektima četvorice umjetničkih fotografa iz Zagreba (Dražen Lapia, Tomislav Rastić, Walter Sirotić i Željko Jelenski). Do sada su objavili umjetničke foto monografije «A u Lubenicama Lubenice» i «Lonjsko polje -Voda u oblacima» . U Torontu (Canada) zastupa ga agentura I-Photo.

KALOGJERA DAMIL

Rođen 1962. godine u Zagrebu. U početku se bavi reportažnom fotografijom. Danas preferira primijenjenu fotografiju (pejzaži, portreti i studijska fotografija). Fotografijom se profesionalno bavi od 1979. Član je HZSU.

JOSIP KLARICA

(Beograd, 1946.) završio je u Zagrebu Školu za primijenjenu umjetnost i filmsko snimanje na akademiji u Pragu. Radio je kao snimatelj, propagandni i umjetnički fotograf. Kao propagandni fotograf radio je za firme kao što su Pliva, Glaxo, La Roche, Frank, Podravka. Kao umjetnički fotograf proučavao je povijest fotografskih tehnika i fotokemijske procese. Uspješno je rekonstruirao nekoliko starih fotografskih postupaka i načinio repliku panoramske kamere iz 1845. s kojom snima. Spoj nekadašnjih tehnika i suvremenog umjetničkog senzibiliteta rezultirali su iznimno zanimljivim i prepoznatljivim djelima, poetiziranim vizijama krajolika i inventivnim mrtvim prirodama punim simbolike.
IVAN KOVAČ

(Zagreb, 1969.) bavi se fotografijom od svoje dvanaeste godine, objavljivao je u časopisima «Vijenac» i «15 dana». Nakon studija na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti radi na HTV. Kao snimatelj ostvario je više dokumentarnih i obrazovnih serija i emisija. Njegov fotografski svijet, svijet je crno-bijele fotografije koju doživljavamo kao svojevrsni kontrapunkt profesionalnom snimateljskom poslu. Fotografija može zabilježiti i učiniti važnim djelić sekunde nečijeg života, sposobnost fotografa leži svakako u tome da taj trenutak, jedan i neponovljivi prepozna i preda nam ga.

ALJOŠA KRSTULOVIĆ

Rođen je 4. veljače 1943 godine u Splitu. Nakon završene gimnazije upisuje studij Turizma, ali je prevagnula ljubav prema fotografiji kojoj se u potpunosti posvećuje. Zahvaljujući rodbinskim vezama u Njemačkoj, rano ulazi u svijet fotografije. Prvi put izlaže 1963. godine u Splitu. Od tada do danas izlagao je na oko 270 skupnih i 16 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Nagrađen je sa 20-tak nagrada, priznanja i diploma. Bavi se također reklamnom i turističkom fotografijom. Autor je nekoliko monografija Splita i Brača, te na izuzetnoj monografiji kipara Branka Deškovića. Živi i radi u Splitu. Član je ULUPUH-a i HZSU.

STEPHAN LUPINO

Fotograf svjetskog glasa, rođen je pedesetih godina u Varaždinu kao Ivan Lepen, alias Stephan Lupino. 1983. Počinje snimati u New York-u gdje susreće Annie Flanders, vlasnicu avangardnog magazina Details za kojeg počinje fotografirati. Izlaže svoje radove u New York-u. Radovi mu postaju prepoznatljivi u svijetu. 1985. vraća se u Hrvatsku i susreće Vladimira Malekovića, kritičara umjetnosti i direktora Muzeja za umjetnost i obrt, te s njim organizira svoju prvu veliku izložbu u Zagrebu. Fotografije mu objavljuju vodeći magazini kao što su Photo, ZOOM, Vogue Hommes, L'Uomo Vogue, Europeo, L' Espresso, Per Lui, Playboy, King i Max, a izlaže u svim najpoznatijim galerijama u zemlji i svijetu. 1994. pokreće magazin "KULT" kojemu je vlasnik i urednik. 2003. izložba "Moji anđeli" namijenjena pomoći dječjoj bolnici Klaićeva u Zagrebu obilazi veliki broj gradova u zemlji i inozemstvu.

MARIĆ TJEŠIMIR

Rođen 1939. godine u Oklaju kraj Knina. Fotografijom se bavi od 1966. Isključivo radi pejzažnu fotografiju, a u zadnje vrijeme najčešće avionski pejzaž. U pripremi je monografija koja izlazi tijekom sljedeće godine. Živio u Parizu, New Yorku, Montrealu. Snimio oko 40000 fotografija, a sačuvano ih je oko 400.

DUŠKO MARUŠIĆ -ČIČI

(Pula,1954.) Profesionalno se bavi fotografijom više od trideset i pet godina, od toga dvadeset i šest kao fotoreporter Večernjeg lista. Suradnik je i autor fotografija u brojnim časopisima i izdavačkim projektima ,a 2000. godine publicirao je u autorskoj nakladi Foto monografiju Pule. Za svoj fotografski rad nagrađen je znatnim brojem nagrada i priznanja od kojih izdvajamo: Nagrade za kolekciju crno bijelih fotografija u Švedskoj i Turskoj, otkupnu Nikonovu nagradu, nagradu FIAP-a ,prvu nagradu "Hollywood reportera" za fotografiju plakata MAFAF-a i Filmskog festivala u Puli, otkupnu nagrada T-mobila "Zaljubljeni u pokret"..
Sudjelovao je na više od stotinu skupnih i petnaest samostalnih izložbi od kojih izdvajamo izložbe u Parizu, Trieru, Imoli, te Aichiu (Japan) na EXPO-u 2005.
Zaposlen je kao fotoreporter u pulskom dopisništvu "Večernjeg lista".
Član je društva ULUPUH-a i hrvatskog novinarskog društva.

RATKO MAVAR

Fotograf je detalja i kolorita. Rođen je u Zagrebu 1963. godine. Završio je fotografiju na Školi primijenjenih umjetnosti. Radio je profesionalno reklamnu i primijenjenu fotografiju, a u novinama surađivao od 1980. (Oko, Studentski list), vodio je foto tečajeve i foto klubove do 1990. kada se počeo profesionalno baviti novinskom fotografijom kao fotograf i urednik u Danasu, Svijetu, Obzoru i mnoštvu časopisa. Od 2002. godine je urednik fotografije u Vjesniku gdje piše i kolumnu o fotografiji. Autor je fotografija na više plakata, nosača zvuka i knjiga. Održao je pet samostalnih izložbi, a sudjelovao je na više skupnih.
Živi i radi u Zagrebu

LUKA MJEDA

Zagrebački fotograf u doslovnom smislu te riječi. Rođeni je Zagrepčanin, a kao dijete odlazi s roditeljima u Australiju. 1962. vraća se u Zagreb gdje završava trešnjevačku gimnaziju i Fakultet strojarstva i brodogradnje. Prve fotografije snimio 1975. godine, nakon kupnje prvog fotoaparata, ali je Zagreb počeo ozbiljno promatrati i fotografirati tek 1990. Ljubav i zanesenost fotografijom, te suradnja i blizina velikog majstora fotografije Joze Četkovića na velika su ga vrata uvukla u svijet iz koje više nije izišao: ne samo da se profesionalno bavi fotografijom, nego ima i status slobodnog umjetnika (ZUH), član je ULUPUH-a, a bio je i član Umjetničkog savjeta sekcije fotografije, njen predsjednik i ponovno član. Veliki impuls njegovoj karijeri svakako je dala suradnja s uglednim ilustratorom i grafičkim dizajnerom Mirkom Ilićem iz osamdesetih godina, s kojim je radio i danas nenadmašene naslovnice tjednika "Danas". Oni su za naslovnice časopisa "Danas" dobili nagradu 21. Zagrebačkog salona, 1986. godine. Luka Mjeda je do danas objavljivao u nizu velikih i uglednih svjetskih magazina i novina. I premda je upućen na medije, premda je u njima surađivao i surađuje, vrlo su rijetki tekstovi o njemu, ili njegovi novinski razgovori. Neupitno je da nije riječ o kvaliteti, nego podjednako o uredničkoj "zaboravljivosti" kao i o njegovoj poznatoj skromnosti i pristojnosti. A po dometima bi ga se moglo staviti uz bok mnogim svjetski uglednim profesionalcima.

RADIŠA MLADENOVIĆ

Rođen 1932 godine. Najbolji hrvatski sportski fotograf. Od prvog dana bavljenja fotografijom uočava jedinstvenu dinamiku sporta, koja je u pozitivnom, lijepom smislu fotogenična kao ni jedno drugo područje života. Ubrzo je i pronašao svoj stil koji je postao i trajno karakterističan i prepoznatljiv kroz njegove radove. Od 1948. godine radi u dnevniku "Borba". Od 1954. godine nastavlja svoju djelatnost u "Sportskim novostima", a od 1976. u "SN reviji". Na izložbi sportske fotografije u Rimu, povodom OI 1960. nagrađen je srebrnom medaljom. Prve nagrade osvojio je na izložbama Jugoslavenske sportske fotografije u Zagrebu 1960. i 1972.. U više navrata nagrađivan je na YU PRESS-FOTO izložbama. S Mladenom Tudorom priredio izložbu YU košarka 1970. godine koja je nakon Ljubljane organizirana u svim većim mjestima. 1987. godine dobitnik je nagrade za životno djelo "Milan Milanović". U preko pola stoljeća rada ne samo da majstorski bilježi razvoj, povijest cijelog našeg sporta, nego i predvodi generacije sve boljih sportskih fotoreportera. Radiša Mladenović i danas aktivno prati sportska događanja i objektivom svoga fotoaparata bilježi uspjehe hrvatskih sportaša.

SAŠA NOVKOVIĆ

Rođen 1943. u Zagrebu gdje je i maturirao 1962. Apsolvirao na SB fakultetu u Zagrebu. Fotografijom se bavi od 1962. kao autodidakt. Od 1967 bavi se fotografijom kao samostalnom profesionalnom umjetničkom djelatnošću. Od 1972 redoviti je član ULUPUH-a, fotografska sekcija, a od 1982. do 1988. član redakcije i urednik fotografije u ženskoj reviji "Svijet ". Član Hrvatskog novinarskog društva. Od 1988 radi kao free-lance fotograf. Od 1967 radi za tisak. Počeo u " POLET "-u, urednik fotografije u " Pop ekspresu " (zanimljiv i dinamičan period), Urednik fotografije u "Svijetu ".Objavljuje fotografije u svim većim listovima na području bivše Jugoslavije i danas Hrvatske. Obožava teatar i stalno fotografira u raznim kazalištima i kazališnim grupama (Komedija, Jazavac-Kerempuh, HNK Split, Teatar u gostima, HNK Zagreb, HNK Ivan pl. Zajc - Rijeka, , Histrioni, Kazalište lutaka Zadar, Kazalište lutaka Zagreb, SNG Ljubljana, ZKM, Mala scena i još mnoga). Radi - dokumentarnu (reportažnu) fotografiju, reklamnu fotografiju i umjetničku fotografiju.

MILAN PAVIĆ

Rođen je 31. siječnja 1914. u Daruvaru gdje završava osnovnu školu. Nakon naukovanja završava gimnaziju radeći kao službenik u gradskoj upravi. 1934. upoznaje Franju Fuisa, novinara u zagrebačkim "Novostima" koji mu nudi suradnju i objavljuje prvi njegov članak. Do prvog fotoaparata došao je skupljajući pretplatu za časopis "Panoramu". 1937. osniva foto klub u Daruvaru, a te godine objavljena mu je i prva fotografija u časopisu "Sad i nekad". 1942. dolazi u Zagreb gdje je bio nekoliko puta hapšen, a pred kraj rata snima dramatične scene raspada NDH, a te fotografije će prikazati prvi puta tek 40 godina kasnije. Sa Tošom Dabcem, Marijanom Szabom i Mladenom Grčevićem obnavlja tzv. "Zagrebačku školu". Tijekom života mnoge njegove fotografije objavljivanje su u brojnim časopisima u zemlji i svijetu, a neke čak bile i žrtve plagijatora. Svojim fotoaparatom zabilježio je brojne trenutke iz naše povijesti i gotovo da nema značajnije ličnosti i događaja koji je prošao kraj njega, a da ga Milan Pavić nije snimio.

SLAVKA PAVIĆ

Rođena 1927. godine. Članica foto kluba Zagreb od 1951. Izlaže od 1952. godine. Sudjelovala na mnogim skupnim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila niz nagrada i priznanja i dobitnica je plakete "Tošo Dabac". Uz Djuru Griesbacha i Vlatka Lozića, suorganizator je izložaba članica foto kluba Zagreb "Žene snimaju", a kasnije postaje i glavni organizator. Sudjelovala je na svim izložbama članica foto kluba. Održala je 16 samostalnih izložaba.

IVO PERVAN

Fotograf sa iznimnom senzualnošću za ljepote Hrvatske. Rođen 24.06.1947. Počeci bavljenja fotografijom datiraju iz srednje škole, u uvjetima koji su najblaže rečeno bili skromni, što njegovoj kreativnoj energiji nije ni najmanje smetalo. Njegovim fotografijama se služe izdavači turističkih publikacija / vodiči, plakati, razglednice, turističke revije /, tiskaju se razne foto-monografije, autorske i koautorske, posebno tražena je njegova fotografija kulturne baštine. To i nije bez razloga, pošto je kulturna i prirodna baština njegov prioritetni interes u fotografiji, i želja da se slikom sačuva povijest našega naroda, pošto vrijeme a često i naš nemar, kao i nedostatak sredstava rezultiraju nestajanjem brojnih vrijednosti. Već tada dobiva prestižne međunarodne nagrade za svoju fotografiju / Prag, Copenhagen, Karlovy Vary , i to za turističke plakate, motivi kojih su bile upravo prirodna i kulturna baština Hrvatske. Hrvatskoj donio prvu internacionalnu nagradu, koju je ova osvojila za njegov plakat god 1992. u Beču. Bilo je to I. mjesto na svjetskom natječaju za turistički plakat , i to baš za plakat "SPLIT", a 1995. u Lisabonu II. Nagradu za turistički plakat "JEZERO MIR NA DUGOM OTOKU". Potom 1996. ponovno u Lisabonu osvaja I. nagradu za turistički plakat "HVAR". 1998. u Santiago de Chile-u I nagrada za plakat "EXPO-98". 1998. Lisabon I, nagrada za plakat "EXPO-98" ( mjesec lipanj). 2001. za HTZ objavljuje veliki CD-a (400 slajdova) kojim se Hrvatska promovirala na turističkim sajmovima širom svijeta naziva "Croatian Dream", koji je u mjesecu listopadu iste godine na Sajmu turističkog i dokumentarnog filma u Splitu, dobio specijalnu nagradu FIJET-a ( svjetska organizacija turističkih novinara), a 2002. objavljuje novi CD projekta CROATIAN DREAM naziva "HVAR-HRVATSKI SAN"a koji je na 5.Međunarodnom festivalu turističkog filma SW ITF 2002 dobio nagradu "Baldo Čupić". 2003 god. izložba "Neviđena Hrvatska" u Pretoriji u JAR-u, a potom u Aleksandriji Egipat u novoj nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci Alexandrina.
NENAD REBERŠAK

(Split, 1953.) osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Fotografijom se bavi tridesetak godina. Sudjelovao na stotinjak skupnih i desetak samostalnih izložbi. Dobitnik priznanja «Nikša Antonini» (1998. i 2003.) koju za fotografiju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo. Zaposlen je kao fotoreporter u zagrebačkom dopisništvu riječkog «Novog lista» i redovno objavljuje fotografije u National geographic-u.

ŽELJKO SARIĆ

Diplomirao kameru na ADU. Kao asistent snimatelja radi s Franom Vodopivcem i Oktavijanom Miletićem (“Talijin trag“ 1978. - Miletićev posljednji film). Kao direktor fotografije u narednom razdoblju snima uz redateljska imena kao što su Rudolf Sremec, Šime Šimatović, Vatroslav Mimica, Nikola Babić, Vladimir Tadej, Zlatko Sudović, Eduard Galić, Radovan Ivančević, Jakov Sedlar, Mladen Juran, Zrinko Ogresta, Vinko Brešan. Snima “Filmski arhiv grada Zagreba” (1983.-91.) ciklus od preko 300 naslova, samostalno autorski izvedenih, kojima prati život Zagreba. Snima također namjenske filmove svih vrsta. (Snimio muzički spot sa Davidom Bowiem za kinesko tržište.). 1989. direktor je fotografije u “Hamburg-Altona” i “Vela ženidba » te TV drami «Žena «. Od 1991.-96. Također, radi kao TV snimatelj za HRT. (preko 200 TV emisija). Redatelj: Početkom 1998. počinje eksperimente s animacijom vremenskog sažimanja. Prvi samostalni film (scenarij, režija, kamera): “Slike vremena” uključuje kadrove snimane tijekom 18 mjeseci. Nagrada «Kodak», festivali Tampere, Regensburg, Drama, Atena, Teheran, Cottbus, Sao Paulo, Tanger I San Francisko. 2001 završio eksperimentalni film «Sustav jednog» koji je prikazan na festivalu Montevideu, a početkom 2002. u suradnji sa Tomislavom Pericom «Dance Faust Dance». Za HRT realizira “Svemirski teatar”, film o likovnoj umjetnosti. 2003. realizira dokumentarni film “ Zagrebački bokci”, 2004. kratkometražni igrani “Zvonar katedrale” i dokumentarni “ 4 dana u prosincu “. 2005. dokumentarni “ Ruže iz Plitvičke ulice”. Fotografija: Poznat je po izradi “Kinegrafija” jedinstvenih fotografija snimanih rotacijskim fotoaparatom s učinkom zabilježbe prostorno vremenskog kontinuiteta. Svojim fotografskim opusom sudjeluje na eminentnim međunarodnim izložbama.

EDUARD STRENJA

Rođen 1953. u Puli gdje živi i radi. Urednik je fotografije u dnevnom listu «Glas Istre». Pored rada u novinama bavi se foto-lovom, snimanjem životinja u prirodi, podvodnom fotografijom. Do sada je izlagao 50 puta, a fotografije je izlagao na šest kontinenata. Dobitnik je stotinjak nagrada za fotografiju, kako domaćih tako i inozemnih, te nagrade hrvatskog novinarskog društva za najbolju foto reportažu godine.
Autor je fotografija u raznim monografijama, časopisima, prospektima, kalendarima i inozemnim izdanjima.

MAJA STRGAR KUREČIĆ

Rođena je 1972.g. u Zagrebu. Diplomirala je na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, usmjerenje grafičkog dizajna. Nakon stjecanje diplome, upisuje poslijediplomski studij - smjer Multimedijski sustavi, na Fakultetu Informatike i organizacije u Varaždinu. Fotografijom se počinje baviti 1991. istražujući prvenstveno svjetlo i boju. U nekoliko navrata boravi u Veneciji kad nastaje njen ciklus venecijanskih maski, za koje 1996.g. dobiva priznanje za najbolje fotografije u boji na Nacionalnom natječaju za najbolje zidne kalendare (u organizaciji Slobodne Dalmacije). U posljednjih nekoliko godina, a svoja putovanja koncentrira je na Hrvatsku i otkrivanje njenih prirodnih ljepota. Najbolje od tih pejzažnih fotografija objavljuje u nekolicini autorskih umjetničkih kalendara, a surađuje i sa stranim izdavačkim kućama, francuskim Gallimardom i Times Media International. Najpoznatiji je njen ciklus crno-bijelih fotografija Dubrovnika "Dubrovnik - Svjetla i Tame", kojeg izlaže u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu, a potom i u Kölnu i Parizu. Za te fotografije 1998.g. dobiva 1. nagradu na najvećem svjetskom fotografskom natječaju u organizaciji FujiFilma u Parizu (Fuji France Press Award). Od 1998.g. član je ULUPUH-a.

ŠIME STRIJKOMAN

Šime Strikoman (1957.), diplomirani je filmski i televizijski snimatelj. Radio je kao direktor fotografije u više igranih filmova, tv-drama i serija. Osim toga, snimio je nekoliko desetaka dokumentarnih, putopisnih i namjenskih filmova (većinom za HRT, zatim za TV Finsku i TV Švedsku). Producirao je i režirao namjenske filmove za Tvornicu aluminija Mostar, TLM Šibenik, Turističku zajednicu Županije šibensko-kninske i dr. Osnivač je i urednik TVVD, televizije koja je djelovala u ratnim uvjetima na području Šibenika. Profesionalno se bavi fotografijom od studentskih dana, kada je radio i kao fotoreporter za Polet, Studentski list i Start. U 80-ima je eksperimentirao s mogućnostima novih medija. Od tada datira serija fotografija Metamorfoze, a u novije vrijeme načinio je seriju Milenijskih fotografija. Radovi su bili izloženi na samostalnim i brojnim skupnim izložbama. Publicirao je u vlastitoj nakladi 11 foto serijala naslovljenih Terra Croatica, koji predstavljaju kulturnu i prirodnu baštinu Hrvatske. Kao fotograf i dizajner izradio je značajan broj turističkog promidžbenog materijala. Za svoj rad dobio je stručne domaće i inozemne nagrade.

ANDRIJANA ŠKUNCA

Rođena 1944. u Bjelovaru. Provela je djetinjstvo u Novalji, na otoku Pagu, gdje i danas boravi dio godine. U Zagrebu je studirala komparativnu književnost i kroatistiku. Objavila je devet zbirki pjesama, piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, koautorica antologije hrvatskih pjesama u prozi. U posljednjih petnaest godina intenzivno se bavi fotografijom: njezini slikovni zapisi dosegnutom umjetničkom razinom ravnopravno prate njezin književni rad. Priredila je nekoliko samostalnih izložbi fotografija koje su tematski ponajviše vezane uz Pag, to je niz reminiscencija, traganje za izgubljenim prostorom i vremenom, homage otoku njezina djetinjstva.

ERIKA ŠMIDER

Rođena je 1942. godine u Zagrebu, gdje je i 1961. godine diplomirala na školi primijenjene umjetnosti, odjel umjetničke fotografije. Od 1960. godine istovremeno se bavi, kako primijenjenom tako i umjetničkom fotografijom. Posebni interes u svom radu pokazuje za arhitekturu, krajolik, portret i strukture. Njezini radovi prezentirani su na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, na kojima je dobila veći broj nagrada i priznanja za svoja ostvarenja:- Srebrna plaketa "Zagreb" - 1961.- Diploma na 10. Međunarodnom trienalu fotografije u Zadru - 1979.- Brončana plaketa "Zagreb82" - Muzej grada Zagreba 1982.- Priznanje na Intergrafici - Zagreb - 1982.- Diploma na Međunarodnoj izložbi "Foto-Mundial" - Rovinj - 1998.Fotografije su joj objavljene u časopisima "Arhitektura" i "Čovjek i prostor, u školskim udžbenicima "Riječ hrvatska", Hrvatska početnica" i "Hrvatska čitanka", u "Dječjem atlasu prirode", te na naslovnicama stranih knjiga poput "Čekati sjevernije", "Proplanak"," Pjesme za Bosnu" i "Glas srca i razuma". U monografiji "Arhitektonski studio 1955 - 1977" (u kojem studiju je provela 18 godina radeći s poznatim arhitektima - Žarkom Vincekom, Andrijom Čičin - Šajnom, Milom Poletti, Miroslavom Begovićem, Ivanom Geršićem i drugima) objavljene su joj brojne fotografije škola, vrtića i hotela koje je radila u sklopu arhitektonskih projekata. Eriki Šmider recenzije su dosad objavili mnogi poznati likovni kritičari i teoretičari, novinari i esejisti.: Juraj Baldani, Josip Depolo, Marija Tonković, Arijana Kralj, Ivan Vitez, Mirjana Šigir, Vladimir Kos, Olga Vujović i drugi.Članica je ULUPUH-a, ZUH-a i LIKUM-a sa statusom slobodnog umjetnika.

JOSO ŠPRALJA

Fotograf, keramičar, grafičar i šansonjer. Rođen 1929. u Zadru. Fotografiju počeo učiti u majstora Ivana Jeričevića 1942., završio u Ratka Novaka 1948. Od 1950. radio u Znanstvenoj knjižnici, nakon toga u Arheološkom muzeju, a 1956. u Zagrebu studirao pjevanje. Godine 1961. iselio u Toronto, gdje je dosegnuo jednu od najblistavijih karijera suvremenih hrvatskih estradnih umjetnika i uspješnih poslovnih ljudi. U Zadar se vratio 1998. Stvaralački postupak temelji na dubokoj emotivnoj povezanosti s rodnim krajem. Snimajući sukladno dokumentarističkoj estetici, diskretno se priklanja osobnoj interpretaciji, a preko nje eksperimentira s metaforičkim implikacijama. Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu.

MILISAV MIO VESOVIĆ

Rođen je 24. ožujka 1953. godine u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Diplomirao je filmsko snimanje na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu u klasi profesora Nikole Tankofera. Od kasnih sedamdesetih živi od novinske fotografije. U proteklih četvrt stoljeća njegove fotografije objavljene u svim značajnijim novinama i časopisima ovog dijela svijeta. Izlaže od 1979. godine. Stotinjak njegovih fotografija nalazi se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. S Ivanom Posavcem 1979. godine inicirao je studio MO. MO je tijekom 1987/88. realizirao 150 naslovnica tjednika Danas. Studio MO nastupio je 22. veljače 2003. godine u kultnoj kulturno-kulinarskoj emisiji Kruške i jabuke.

SANDRA VITALJIĆ

Rođena je u Puli, 1972. godine. Diplomirala je na Akademiji za primijenjenu umjetnost, film i TV u Pragu. Tijekom studija fokusira svoje zanimanje na aktove, portrete, pejzaže itd. Radi kao slobodni fotograf za brojne hrvatske i inozemne časopise. 1997. osvaja nagradu ArtLinks i provodi dva mjeseca u New York-u i San Francisco-u u Ansel Adams centru radeći na urbanoj fotografiji. Izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i svijetu.

ZLATA VUCELIĆ

Profesionalno se bavi fotografijom od 1972. godine. Članica je hrvatske zajednice samostalnih umjetnika HZSU i udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ULUPUH. Fotografije je izlagala na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama. Dobila je nekoliko nagrada i priznanja.
Glavne teme serija fotografija koje su izlagane i objavljivane: Portreti umjetnika, Portreti djece i mladi, Zagreb, gornji grad, Sakralni Zagreb, Zagorje, Narodna raspela iz Zagorja, Magdica stogodišnja skitnica, Otok I, Drugo vrijeme, Otok II, Međugorje, Fotografije na jezeru, Hommage a Josef Sudek, Fotografije sa putovanja

VILKO ZUBER

Rođen je 1915. u Lepoglavi. Godine 1940. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Član je Foto kluba Zagreb od godine 1952, kada započinje njegovo bavljenje fotografijom. Godine 1955. tadašnji Foto savez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP (međunarodna federacija fotografske umjetnosti) dodjeljuje zvanje EFIAP (ekselencija FIAP). Član je ULUPUH-a. Svojim radovima surađuje u brojnim knjigama i monografijama. Dobitnik je niza priznanja i nagrada na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Održao je niz samostalnih izložbi fotografije (Varaždin 1957, Zagreb 1957. i 1958, Dubrovnik 1961. i Baška na Krku 1971).
Umro je 1966.