Metamorfoze

Fotografija podrazumijeva prvenstveno čin okidanja (fotoaparatom), odabir izreza, fiksiranje pogleda (mentalnog). Sredstvo (medij) odabrano za materijalizaciju ideje nužno selektiranog i fragmentiranog pogleda (fotografiranje) proširivao se tijekom povijesti od metalne i staklene ploče, rol filma; od negativa do dijapozitiva, od kemijske tehnologije do digitalnog printa, od papira (stotine vrsta i gradacija) do platna. To će reći, da je ideja o fotografiji osnova iz koje se materijalizira (na mnogostruke načine) u majstorskim rukama subjektivni isječak stvarnosti, izvoran ili režiran, no uvijek obilježen znanjem i umijećem autora isto koliko i njegovim svjetonazorom.

Ova izložba predstavlja poznati ciklus "Voštanih umišljaja" Erike Šmider nastao tijekom Domovinskog rata 1990.-1993. godine, koji pored klasične fotografije reproducirane na fotopapiru ima i svoju platnenu verziju. Dosljedna autorskom pristupu ručnog stvaranja fotografije (koja je osamdesetih godina djelomično napuštena zbog strojne reprodukcije fotografija) Erika Šmider posjeduje vlastitu "vruću prešu" kojom je svojeručno reproducirala spomenut (i ovdje izložen) ciklus na velika platna.
Fotografije, izrazito slikovite, bogate likovnim efektima boja i uhvaćene svjetlosti, gotovo barokne, reprodukcijom na platno izgubile su dio oštrine i sjaj fotopapira, a dobile finu strukturu platna (visoko cijenjenu kod ljubitelja štafelajnog slikarstva) i mekoću obrisa (koja pojačava romantičnost dojma).

Ciklus fotografija "Voštanih umišljaja" nastao je u atmosferi rata, u doba masovnog paljenja svijeća i glasnih i neizgovorenih molitva protiv Zla, za mir, te u tom kontekstu važan su simbol svoga doba. Kako je autorica u banalnom kapanju voska odjednom zagledala čitav skulpturalni svijet, likove i rasvjetu monumentalnih razmjera, anđele, Madonu, Svetu obitelj itd. i ovjekovječila ga fotoaparatom, tako je cijelom ciklusu dala mističnu, vizionarsku i jaku stvaralačku (osobitu i osebujnu) mjeru. Svijeće i figurice su zapravo malene i neznatne i tu je autoričino dugogodišnje iskustvo, znanje i svjetonazor došao do punog izražaja. Onome koji poznaje rani rad Erike Šmider i konačno prati njezinu fotografiju tijekom godina, vidjet će u ovom ciklusu remek djelo, krunu fotografskog promišljanja i djelovanja koje je započela još 1974. "vlatima trave na vjetru", kako je zabilježio tadašnji Bazar.
Oduvijek je autoricu privlačilo fotografsko preobražavanje "znanog svijeta u neznani", da upotrijebimo autoričine riječi. Lupine, češnjaka, luka, također je pretvarala u "katedrale", "kupole", "balerine" itd. zagledavala se u cvijeće sasvim izbliza, tražila u kamenim pukotinama ispisane grafizme, a arhitekturu je rado svodila na slikovite detalje. U svemu, ipak, ovim je ciklusom "Voštanih umišljaja" stvorila potpuno originalan, Kairosom blagoslovljen sretnim slučajem na kratko stvoren nepostojeći svijet duboko produhovljenih voštanih skulptura.

Erika Šmider velika je čarobnica preobrazbi iz malih dimenzija realnog svijeta u monumentalne fotografije umjetnosti.

Branka Hlevnjak