Predgovori knjizi "Hrvatska novinska fotografija 2005.

Uhvatiti pravi trenutak u stupicu

Vrijeme leti... Kako uhvatiti pravi trenutak? Kako uloviti pticu u letu? Na to se svodi svo umijeće onoga koji živi od trenutka. Od pravog trenutka!
Svatko tko otvori ovaj zbornik vizualnih zapisa jednog od brzine i prolaznosti satkanog vremena mora se zapitati: Pa kakav je to taj i što je to taj pravi trenutak? Na stranicama časopisa toliko simboličkog naslova Trenutak, danski će kršćanski egzistencijalist Soren Aabye Kierkegaard, negdje sredinom 19. stoljeća, na svoj pregnatni, gotovo aforistički način, pokušavati odgovoriti na ovo teško, preteško pitanje sve bržeg i sve prolaznijeg modernog europskog vremena, suvremene povijesti. Naime, vječnost se danas sve brže i brže troši, ako se već nije i potrošila! No čujmo Kirkegaarda: "Takav trenutak ima posebnu narav. Kratak je i vremenit, kao i svaki trenutak; prolazan je kao i svi trenuci; prošao je, kao što je u slijedećem trenutku već prošao svaki trenutak. Pa ipak je odlučan i ispunjen je vječitim. Takav trenutak treba nositi i posebno ime; nazovimo ^puninom vremena!' Augustin Tin Ujević nazvat će sretnim satom, prerano preminuli bard hrvatskog journalizma Veselko Tenžera govorit će 0 trenutku za vječnost, spomenut će i nešto kao filozofiju trenutka, grčki tragedi i predsokratici zazivali su gospodski trenutak ili, pak posrećeni trenutak - kako kad i kako gdje...
Kao što je Ortega y Gasset, kao pravi španjolski mislilac, ali i bonvivan, za svoje aristokratske kamerate objavio knjigu 0 lovu na krupnu i sitnu divljač, tako su sada, sedamdesetak godina poslije tog za jednog filozofa svakako neobičnog događaja, hrvatski novinski fotografi našem "gledatelju", ponudili svojevrsni kompendij lova na iznimne trenutke svakodnevnog života od kojega su podigli svoj panteon. Da se fotografska tehnologija nije stubokom promijenila, moglo bi se s izvjesnom dozom nostalgije reći da su ih kao kakvu krupnu ili sitnu divljač uhvatili u stupicu koja se još koliko jučer nazivala camerom obscurom. Po prvi puta u kratkotrajnoj povijesti države čiji se suvereni opstanak mjeren dugom poviješću naroda može nazvati trenutkom, hrvatski su fotoreporteri ponudili na ogled javnosti svoje viđenje tog iznimnog trenutka. Gledajte, prepustite se oku za koje kažu da je ogledalo duše! Ništa se ni više ni manje ne zahtijeva od vas. Ili možda ipak?!

Dragutin Lučić Luče
predsjednik Hrvatskog novinarskog društva

Hrvatska novinska fotografija u 2005. godini

Novinska fotografija uvriježeni je pojam koji obuhvaća različite motive: gradske, seoske, portretne i druge dokumentarne motive (sportske, kulturne, političke itd.). Novinska fotografija izdvaja se iz modne ili reklamne, dakle iz druge vrste primijenjene fotografije; razlikuje se od umjetničke fotografije kao i od puke dokumentarističke fotografije snimljene u znanstvene ili zakonske svrhe. Novinsku fotografiju ne određuje samo činjenica što je to uvijek, prije svega publicirana fotografija u mas-mediju, a ne mišljena za galeriju, jer i svaka druga vrsta, osobito modna, reklamna, pa i umjetnička fotografija imaju svoje mjesto u novinama i drugim masovnim publikacijama. Novinska fotografija ili life- kako je dobila ime po znamenitom časopisu koji ju je promovirao, životna je, žitka, moment fotografija kako se zvala tridesetih godina stoje možda najtočnije određivalo njezin karakter: novinska je fotografija snimljena u trenutku (bez režiranja) na mjestu događaja. Njezina bit je vijest u slici, ili fotografirana vijest. Vijest o događaju. Zato lijepi krajolici, ili ta divna stvorenja u prirodnim prostranstvima, kao i portreti po sebi, jesu životne situacije, ali postaju novinska fotografija onoliko koliko u njima vidimo (odčitavamo) x vijesti.
Od novinske se fotografije očekuje istinitost, objektivnost i nepristranost upravo onoliko koliko se to očekuje od svakog novinara (bez obzira koliko se u stvarnosti kršilo to etičko pravilo). Duhovitost (smiješnost) motiva pripada autorskoj slobodi u biranju sretnog trenutka okidanja, i taje sloboda tolika koliko ne prelazi granicu ogoljivanja fotografirane vijesti na puku funkciju organizma, što krši etička pravila i prelazi u pornografiju.
Dakako da dobra novinska fotografija objedinjava u sebi izvrsnost dokumenta i umjetničku dojmljivost. U tom sretnom spoju ona jednako kao i svaka druga fotografija podliježe kriteriju učinkovitosti. I pritom se ne manje od drugih kreativnih medija na svoj način bavi transfiguracijom stvarnosti, a to znači produhovljavanjem ili humanizacijom života. Bliska životu novinska se fotografija konzumira s osobitom znatiželjom i radošću.

Branka Hlevnjak