AUTORI:

Aleksandar Bonačić
rođen je u Zadru gdje i živi. Posljednjih šest godina bavi se fotografijom, a rezultat tog rada do sada je pet samostalnih izložbi kao i nekoliko skupnih. Od samostalnih izložbi izdvojili bi „Akvarel, sjene...“ u izlozima trgovina ulica Borelli i Madijevaca 2005., “Vol u magli – trilogija“ u „Arsenalu“ 2006.(Zadar) te izložbu „1/3“ u Salima na Dugom otoku u prostoru stare tvornice ribe „Mardešić“ također 2006., dok između skupnih izložbi svakako odskaču; zajednički nastup sa još šestoricom ponajboljih zadarskih fotografa, u sklopu manifestacije „Zadar,more“ 2005., skupna izložba članova „CRO ART PHOTO Cluba“, koja je održana u Zagrebu u galeriji kluba , te posljednja u nizu , a posebno izdvajamo izložbu „Fragmenti“ u arheološkim iskopinama na trgu Petra Zoranića u Zadru uz još dva zadarska fotografa. Tu je i Božićna izložba u „Arsenalu“ sa udrugom „ZADART“, čiji je član.

Ivan Balić Cobra
Jedan od najpoznatijih hrvatskih modnih fotografa rođen u Zagrebu, gdje završio školu za Primjenjenu umjetnost. Nakon usvršavanja na "Famous photographer school" u Munchen-u te "Bundesfachshule fur photographie" u Hamburg-u počinje snimati za najpoznatije modne kuće i ostale kompanije među kojima se nalaze Enricoa Coveri, Coca-Cola, Lisca i dr. a fotografije mu se objavljuju u mnogim svjetskim i domaćim časopisima. Izlagao je na mnogim domaćim i svjetskim izložbama. Član je ULPUH-a, HZSU, MNS-a, FEP-a, PP of E-a, WCPP-a.

Ivan Posavec
(Dužica kraj Siska, 1951.) diplomirao je filmsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i magistrirao fotografiju na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu (1984). Fotografije je objavljivao u «Poletu», «Startu», «Studentskom listu», «Komunistu», «Danasu», «Mladini», «Vjesniku», «Gloriji», «Areni», «Globusu». Sa Milisavom Vesovićem osnova 1979. grupu MO, koja je realizirala više od stotinu naslovnica tjednika «Danas». Izlagao na tristotinjak izložbi, dobitnik pedesetak nagrada. Njegove se fotografije odlikuju realističnim pristupom motivu, s misaonim sadržajima bliskim konceptualnoj umjetnosti.

Ivica Kiš
Rođen u Zagrebu 1948. godine. Završni ispit iz fotografije položio je na školi Učenika u privredi u Zagrebu 1967. godine, a diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta u klasi prof. Božidara Rašice 1974. godine. Redovni je profesor Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu od 1988. i honorarni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Odjel multimedija) od 2003. godine. Izlagao je samostalno, te na dvadesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split, Ljubuški, Bei Jing, Shang Hai, Wiesbaden, Amsterdam.). 2000. godine predstavljao je Hrvatsku na međunarodnoj izložbi fotografije FOTOFO u Bratislavi samostalnom izložbom "Camera obscura 1500. - 2000." kojom je obilježio pola milenija od "otkrića" kamere obscure. Živi i radi u Zagrebu.

Josip Klarica
Josip Klarica (Beograd, 1946.) završio je u Zagrebu Školu za primijenjenu umjetnost i filmsko snimanje na akademiji u Pragu. Radio je kao snimatelj, propagandni i umjetnički fotograf. Kao propagandni fotograf radio je za firme kao što su Pliva, Glaxo, La Roche, Frank, Podravka. Kao umjetnički fotograf proučavao je povijest fotografskih tehnika i fotokemijske procese. Uspješno je rekonstruirao nekoliko starih fotografskih postupaka i načinio repliku panoramske kamere iz 1845. s kojom snima. Spoj nekadašnjih tehnika i suvremenog umjetničkog senzibiliteta rezultirali su iznimno zanimljivim i prepoznatljivim djelima, poetiziranim vizijama krajolika i inventivnim mrtvim prirodama punim simbolike.

Joso Špralja
(Zadar, 1929.) je nakon naukovanja kod Ivana Jeričevića i Ratka Novaka radio u zadarskoj Znanstvenoj knjižnici i Arheološkom muzeju do 1961. kad je emigrirao u Kanadu gdje se afirmirao kao estradni umjetnik i poslovni čovjek. Posljednjih godina živi u Zadru. U našoj fotografiji pedesetih godina prošlog stoljeća njegovi su radovi osobito otočki motivi, aktovi i portreti prepoznati kao iznimno zanimljiva ostvarenja nastala u duhu neorealizma i istodobno protkana notom poetičnosti. Životnost i uvjerljivost Špraljinih fotografija zasniva se na njegovom duboko poznavanju ljudi i njihova života; motivima prilazi emotivno, a često su obojeni izraženom senzualnošću.

Luka Marotti
fotografijom se bavi već godinama, ali dosad nije samostalno izlagao. Njegove fotografije – bilo da su zasićene bojom, bilo da su nježni sfumati - isječak su zatvorenog, koherentnog svijeta u kojem se isprepliču nostalgija i uspomene, gdje je sadašnji trenutak samo nastavak nekih proživljenih iskustava, sjećanja, viđenja i atmosfera koje nam donosi bez straha da bude sentimenalan, emotivan.

Luka Mjeda
Zagrebački fotograf u doslovnom smislu te riječi. Rođeni je Zagrepčanin, a kao dijete odlazi s roditeljima u Australiju. 1962. vraća se u Zagreb gdje završava trešnjevačku gimnaziju i Fakultet strojarstva i brodogradnje. Prve fotografije snimio 1975. godine, nakon kupnje prvog fotoaparata, ali je Zagreb počeo ozbiljno promatrati i fotografirati tek 1990. Ljubav i zanesenost fotografijom, te suradnja i blizina velikog majstora fotografije Joze Šetkovića na velika su ga vrata uvukla u svijet iz koje više nije izišao: ne samo da se profesionalno bavi fotografijom, nego ima i status slobodnog umjetnika (ZUH), član je ULUPUH-a, a bio je i član Umjetničkog savjeta sekcije fotografije, njen predsjednik i ponovno član. Veliki impuls njegovoj karijeri svakako je dala suradnja s uglednim ilustratorom i grafičkim dizajnerom Mirkom Ilićem iz osamdesetih godina, s kojim je radio i danas nenadmašene naslovnice tjednika "Danas". Oni su za naslovnice časopisa "Danas" dobili nagradu 21. Zagrebačkog salona, 1986. godine. Luka Mjeda je do danas objavljivao u nizu velikih i uglednih svjetskih magazina i novina. I premda je upućen na medije, premda je u njima surađivao i surađuje, vrlo su rijetki tekstovi o njemu, ili njegovi novinski razgovori. Neupitno je da nije riječ o kvaliteti, nego podjednako o uredničkoj "zaboravljivosti" kao i o njegovoj poznatoj skromnosti i pristojnosti. A po dometima bi ga se moglo staviti uz bok mnogim svjetski uglednim profesionalcima.

Marija Braut
rođena je 7. kolovoza 1929. u Celju. Fotografijom se bavi od 1967. Od 1967.-1970. bila je učenica i suradnik majstora fotografije Toše Dabca. Prva samostalna izložba 1969. s Petrom Dabcern u Galeriji SC u Zagrebu. članica ULPUH-a od 1969. Održala preko 100 samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Surađuje u dnevnim listovima, časopisima, katalozima likovnih umjetnika i drugim publikacijama. Godine 1972. nagrađena je Nagradom grada Zagreba. Živi i radi u Zagrebu.

Max Dereta
Zagrebački fotograf i avanturist živi i radi već 30 godina u Nizozemskoj. Sa 17 godina Max je započeo skakati padobranom u Zagrebu (Lučko). Sa 25 godina odlazi u Nizozemsku gdje radi najprije kao crtač, ilustrator i grafički dizajner, a od 1984. kao samostalni profesionalni foto reporter. Max je jedan od prvih fotografa (u svijetu) koji je sa kamerama pričvršćenim na kacigi počeo snimati u slobodnom padu. Njegove prve foto reportaže bile su većinom o padobranskim takmičenjima i svjetskim prvenstvima u Australiji, Americi i Brazilu.
Kasnije, u kombinaciji sa putovanjima širom svijeta, Maxove reportaže postaju avanturistički putopisi o temama kao karneval u Riju, safari u Zimbabwe-u i Keniji, domovinski rat u Hrvatskoj, život sa nomadima u Sahari i Sjevernom Sibiru, skakanje padobranom na Sjeverni Pol, letenje sa mlaznim avionima u Rusiji i Južnoj Africi itd.
Maxove reportaže objavljene su u (svjetskim) magazinima “Air and Space”, “Cosmopolitan”, “Esquire”, “Focus”, “Holand Herald” , “Hors Ligne”, “Playboy”, “Penthouse”, “Seasons” , “Stern” , “Traveler” itd.
U zadnje vrijeme Max se sve više koncentrira na putopisne reportaže. Maxova najnovija reportaža , o Hrvatskoj , upravo je objavljena u Nizozemskom National Geographic Traveler-u na 14 stranica .

Mio Vesović
Rođen je 24. ožujka 1953. godine u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Diplomirao je filmsko snimanje na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu u klasi profesora Nikole Tankofera. Od kasnih sedamdesetih živi od novinske fotografije. U proteklih četvrt stoljeća njegove fotografije objavljene u svim značajnijim novinama i časopisima ovog dijela svijeta. Izlaže od 1979. godine. Stotinjak njegovih fotografija nalazi se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. S Ivanom Posavcem 1979. godine inicirao je studio MO. MO je tijekom 1987/88. realizirao 150 naslovnica tjednika Danas. Studio MO nastupio je 22. veljače 2003. godine u kultnoj kulturno-kulinarskoj emisiji Kruške i jabuke.

Mirko Bedek
fotoreporter i novinar slobodnjak, rođen je u Zagrebu 1950. godine, gdje završava gimnaziju, a novinarstvo ući radeći za mnoge redakcije - od Poleta, preko Studija, Arene, Večernjeg lista, Svijeta, Azur journalaGlasa Slavonije, Penthousa, Fokusa, do Globusa. U većini redakcija radi kao fotoreporter-vanjski suradnik, tako da se pisanjem bavi tek povremeno, više zbog redakcijskih potreba. Sa izlaganjem fotografija počeo je posljednjih godina u okviru udruge Centar za reativni rad iz Zagreba i to pretežno fotografije sa socijalnom tematikom, a izložbe, osim što su bile tematske priređivane su u neformalnim prostorima, poput, Fakulteta socijalne pedagogije, Fakulteta socijalnog rada, Otvorenog društva i u sklopu mnogih manifestacija nevladinih civilnih udruga. Svoju potrebu za neformalnim pristupom građanima Zagreba dokazuje svakodnevno izlažući u Tkalčićevoj ulici u sklopu umjetničke udruge HOPLA, koja pokušava oplemeniti, za sada isključivo ugostiteljsku ponudu u popularnoj Tkalči.Osim u novinama njegove fotografije možete pronaći u raznim turističkim publikacijama, reklamama i slično. Rodni Zagreb mu je, od svih naših turističko-skitačkih odredišta najčešće u fokusu fotoaparata, a to znači - u srcu.

Miro Andrić
rođen je 1959. godine u Razićima, Hercegovina. Fotografijom se počinje baviti već u osnovnoj školi koju je pohađao u Bijelom polju. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Mostaru, a diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu (profesor i kineziterapeut) u Zagrebu. Tražeći uvijek novo, počinje roniti tijekom studija. Strast prema fotografiji i ronjenju spojio je u jednu ljubav - podvodnu fotografiju. S velikim brojem snimaka podmorja, četiri samostalne izložbe i objavljivanim fotografijama u raznim časopisima, motivima na telefonskim karticama, monografijom "Hrvatsko podmorje", te snimanjem znanstveno-popularnih dokumentarnih filmova o Hrvatskom podmorju ide dalje u otkrivanje radosti ljepote skrivenog svijeta.

Patrik Macek
Rođen 1965. godine u Derventi, BiH. Diplomirao 1990. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Stalno angažiran kao fotoreporter u redakcijama Fotografska agencija HINA, Slobodna Dalmacija, a od 1994. Večernji list.
Objavljivao fotografije u velikom broju hrvatskih novinskih izdanja, a posredstvom agencija i u nizu stranih publikacija.
Značajan dio autorovog profesionalnog djelovanja okrenut je fotografijama za turističke i promidžbene svrhe te opremanju knjiga.
Sudjelovao na više izložbi fotografija u desetak zemalja.

Milan Pavić
Rođen je 31. siječnja 1914. u Daruvaru gdje završava osnovnu školu. Nakon naukovanja završava gimnaziju radeći kao službenik u gradskoj upravi. 1934. upoznaje Franju Fuisa, novinara u zagrebačkim "Novostima" koji mu nudi suradnju i objavljuje prvi njegov članak. Do prvog fotoaparata došao je skupljajući pretplatu za časopis "Panoramu". 1937. osniva foto klub u Daruvaru, a te godine objavljena mu je i prva fotografija u časopisu "Sad i nekad". 1942. dolazi u Zagreb gdje je bio nekoliko puta hapšen, a pred kraj rata snima dramatične scene raspada NDH, a te fotografije će prikazati prvi puta tek 40 godina kasnije. Sa Tošom Dabcem, Marijanom Szabom i Mladenom Grčevićem obnavlja tzv. "Zagrebačku školu". Tijekom života mnoge njegove fotografije objavljivanje su u brojnim časopisima u zemlji i svijetu, a neke čak bile i žrtve plagijatora. Svojim fotoaparatom zabilježio je brojne trenutke iz naše povijesti i gotovo da nema značajnije ličnosti i događaja koji je prošao kraj njega, a da ga Milan Pavić nije snimio.

Romeo Ibrišević
Jedan od ponajboljih novinskih fotografa u nas, rođen je 1961. godine u Zagrebu. U Centru za kulturu i umjetnost u Križanićevoj išao je u razred koji su pohađali usmjerenjaci za smjerove novinar, grafički urednik, tehnički urednik i fotograf. Njegov su predavači bili također ugledni profesionalci, poput pokojnog Večernjakovog fotoreportera Pavla Cajzeka, Vjesnikovog grafičkog urednika Zvonka Lennera ili urednika Miroslava Ležaje. Cajzek i Lenner odmah su uočili Ibriševićev talent i ponudili mu da već kao srednjoškolac neke svoje fotke objavi u Vjesniku. Bilo je to 1979. godine. Ibriševićevo zanimanje u fotografiji bilo je raznovrsno, od portreta, preko snimanja sportskih događaja, do rutinskih zadataka ali su mu bile najdraže autentične "life" fotografije s konkretnih događaja. Kad je započeo rat u Hrvatskoj, njegove su fotografije svakodnevno prenosile velike novinske agencije i bile su objavljivane na naslovnicama najvećih svjetskih dnevnih listova. Sudjelovao na dvije kolektivne izložbe, »Oči istine« i »Slike rata«, obje posvećene hrvatskoj domovinskoj borbi za slobodu, koje su obišle mnoge gradove u nas i u svijetu.

Ranko Dokmanović
rođen 9. 03. 1951. god. u Rijeci. Maturirao 1969. god. u Rijeci na Sušačkoj gimnaziji. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu povijest umjetnosti i Engleski jezik. Fotografijom se bavi od 1970. god. Član Udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Hrvatske ( ULUPUH ) od 1978. god. Od 1979. god. član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ( HZSU ). 1984. postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika – Rijeka ( HDLUR ). živi i radi u Rijeci (Kostreni) kao profesionalni fotograf slobodne profesije.

Nenad Reberšak
(Split, 1953.) osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Fotografijom se bavi tridesetak godina. Sudjelovao na stotinjak skupnih i desetak samostalnih izložbi. Dobitnik priznanja «Nikša Antonini» (1998. i 2003.) koju za fotografiju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo. Zaposlen je kao fotoreporter u zagrebačkom dopisništvu riječkog «Novog lista» i redovno objavljuje fotografije u National geographic-u.

Stephan Lupino
Fotograf svjetskog glasa, rođen je pedesetih godina u Varaždinu kao Ivan Lepen, alias Stephan Lupino. 1983. Počinje snimati u New York-u gdje susreće Annie Flanders, vlasnicu avangardnog magazina Details za kojeg počinje fotografirati. Izlaže svoje radove u New York-u. Radovi mu postaju prepoznatljivi u svijetu. 1985. vraća se u Hrvatsku i susreće Vladimira Malekovića, kritičara umjetnosti i direktora Muzeja za umjetnost i obrt, te s njim organizira svoju prvu veliku izložbu u Zagrebu. Fotografije mu objavljuju vodeći magazini kao što su Photo, ZOOM, Vogue Hommes, L'Uomo Vogue, Europeo, L' Espresso, Per Lui, Playboy, King i Max, a izlaže u svim najpoznatijim galerijama u zemlji i svijetu. 1994. pokreće magazin "KULT" kojemu je vlasnik i urednik. 2003. izložba "Moji anđeli" namjenjena pomoći dječjoj bolnici Klaićeva u Zagrebu obilazi veliki broj gradova u zemlji i inozemstvu.tekst

Saša Novković
(Zagreb, 1943.) maturirao je i studirao na SB fakultetu u rodnom gradu. Fotografijom se počeo baviti kao autodidakt, a od 1967. ona je njegov životni poziv. U početku je objavljivao u , potom je bio urednik fotografije u i ženskoj reviji . Surađuje u svim većim listovima na području bivše Jugoslavije i danas Hrvatske. Član niza strukovnih udruga. Od 1988. radi kao free-lance fotograf. Radi dokumentarnu (reportažnu), reklamnu i umjetničku fotografiju. Svoju ljubav prema kazalištu dokazao je snimajući u svim našim kazališnim kućama

Šime Strikoman
(Vodice, 1953.) diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao samostalni umjetnik radi i kao snimatelj i kao fotograf. Član strukovnih udruga (HFS, HDFD, ULUPUH, HND, HZSU). Godine 1999. dobio je nagradu za najbolje osmišljeni turistički plakat i za originalnost edicije Terra Croatica na Međunarodnom festivalu turizma u Splitu. Osim niza foto monografija Terra Croatica u kojima predstavlja kulturne i povijesne znamenitosti raznih krajeva Hrvatske posljednjih godina sustavno radi na projektu tzv. Milenijskih fotografija, koje također, u povodu različitih događanja snima diljem Hrvatske.

Slavka Pavić
Rođena 1927. godine. Članica foto kluba Zagreb od 1951. Izlaže od 1952. godine. Sudjelovala na mnogim skupnim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila niz nagrada i priznanja i dobitnica je plakete "Tošo Dabac". Uz Djuru Griesbacha i Vlatka Lozića, suorganizator je izložaba članica foto kluba Zagreb "Žene snimaju", a kasnije postaje i glavni organizator. Sudjelovala je na svim izložbama članica foto kluba. Održala je 16 samostalnih izložaba.

Stanko Abadžič
(Vukovar, 1952.) se nakon studija Germanistike odlučio za poziv novinara i fotoreportera. Devedesetih godina živio je u Pragu, a danas na otoku Krku. Fotografijom se počeo baviti u mladosti, u foto klubu u Borovu, gdje je imao prvu samostalnu i skupnu izložbu. Objavljivao je u časopisima , , , i . Njegove crno bijele fotografije prepoznaju se na prvi pogled, jer u sebi nose esencijalnu iskru čistoće, jednako kao i tehničku savršenost, vizualnu profinjenost i zanimljiv sadržaj. Emotivna vezanost i svakako velika ljubav za Prag, ali i za Krk neiscrpno su vrelo motiva koji nas ne mogu ostaviti ravnodušnima.

Tješimir Marić
Rođen 1939. godine u Oklaju kraj Knina. Fotografijom se bavi od 1966. Iskljueivo radi pejzažnu fotografiju, a u zadnje vrijeme najeešae avionski pejzaž. U pripremi je monografija koja izlazi tijekom sljedeae godine. Živio u Parizu, New Yorku, Montrealu. Snimio oko 40 000 fotografija, a saeuvano ih je oko 400.

Tošo Dabac
(Nova Rača, 1907. Zagreb, 1970.) proveo je najveći dio života u Zagrebu gdje se školovao i kasnije radio kao prevoditelj filmova i fotograf. Prva njegova sačuvana fotografija je iz 1925. Jedan je od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Nosilac je socijalnog smjera u fotografiji. Snima život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice , 1932-35) čime anticipira life-fotografije našeg vremena. Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika na kojima radi do kraja života. Još od tridesetih godina sudjelovao je na niz izložbi u zemlji i inozemstvu u društvu tada najznamenitijih svjetskih fotografa. Privatna zbirka s njegovim radovima (Arhiv Tošo Dabac) otvorena je u Zagrebu 1980.

Vilko Zuber
Rođen je 1915. u Lepoglavi. Godine 1940. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Član je Foto kluba Zagreb od godine 1952, kada započinje njegovo bavljenje fotografijom. Godine 1955. tadašnji Foto savez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP (međunarodna federacija fotografske umjetnosti) dodjeljuje zvanje EFIAP (ekselencija FIAP). Član je ULUPUH-a. Svojim radovima surađuje u brojnim knjigama i monografijama. Dobitnik je niza priznanja i nagrada na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Održao je niz samostalnih izložbi fotografije (Varaždin 1957, Zagreb 1957. i 1958, Dubrovnik 1961. i Baška na Krku 1971).
Umro je 1966.

Višnja Anić

Željko Jelenski
Umjetnički fotograf, rođen je 23.11.1961. u Zagrebu, gdje živi i radi. Od 1995 godine član je ULUPUH-a, a od 1997. godine ostvaruje status samostalnog umjetnika pri HZSU. Fotografijom se profesionalno bavi 19 godina. Vrhunski je stilista i do danas je održao 25 samostalnih i 7 žiriranih izložaba. Radio je na mnogim umjetničkim projektima od apstraktne do modne fotografije. Od samih početaka pa do danas objavljuje fotografije s rock tematikom. Surađivao je u mnogim hrvatskim novinskim publikacijama i objavio preko deset tisuća novinskih fotografija. Osim novinske fotografije bavi se reklamnom, modnom i umjetničkom fotografijom."Njegov senzibilitet za anakroničnim provlači se kroz većinu njegovih radova. Biti izvan svog vremena, a opet biti suvremen, jedan je od postulata fotografije koji je određuju, a Jelenski taj vremenski hijatus vješto koristi pretvarajući ga u prostor za vlastite asocijacije". Godine 1997. i 1998. bio je glavni urednik časopisa "Dekor" gdje stvara novi konceptualni i vizualni identitet časopisa za kulturu stanovanja i življenja. 1993. godine u Zagrebu u galeriji "Galerija Nova" realizirao je jedinstvenu izložbu u Hrvatskoj gdje je prikazao spoj fotografije i grafike u svojim djelima i uveo novi pojam pod nazivom foto-grafika. Trenutno u 2004. godini realizirao je svoju 26 samostalnu izložbu «Buđenja» u galeriji «Stanić» na otoku Krku i zajednički projekt četvorice umjetničkih fotografa iz Zagreba (Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter Sirotić i Željko Jelenski) «A u Lubenicama Lubenice» na otoku Cresu u mjestu Lubenice i trenutno radi na nekoliko novih umjetničkih projekata koje će realizirati kroz izložbe u 2005 godini.

Željko Sarić
Diplomirao kameru na ADU. Kao asistent snimatelja radi s Franom Vodopivcem i Oktavijanom Miletićem (“Talijin trag“ 1978. - Miletićev posljednji film). Kao direktor fotografije u narednom razdoblju snima uz redateljska imena kao što su Rudolf Sremec, Šime Šimatović, Vatroslav Mimica, Nikola Babić, Vladimir Tadej, Zlatko Sudović, Eduard Galić, Radovan Ivančević, Jakov Sedlar, Mladen Juran, Zrinko Ogresta, Vinko Brešan. Snima “Filmski arhiv grada Zagreba” (1983.-91.) ciklus od preko 300 naslova, samostalno autorski izvedenih, kojima prati život Zagreba. Snima također namjenske filmove svih vrsta. (Snimio muzički spot sa Davidom Bowiem za kinesko tržište.). 1989. direktor je fotografije u “Hamburg-Altona” i “Vela ženidba » te TV drami «Žena «. Od 1991.-96. Također, radi kao TV snimatelj za HRT. (preko 200 TV emisija). Redatelj: Početkom 1998. počinje eksperimente s animacijom vremenskog sažimanja. Prvi samostalni film (scenarij, režija, kamera): “Slike vremena” uključuje kadrove snimane tijekom 18 mjeseci. Nagrada «Kodak», festivali Tampere, Regensburg, Drama, Atena, Teheran, Cottbus, Sao Paulo, Tanger I San Francisko. 2001 završio eksperimentalni film «Sustav jednog» koji je prikazan na festivalu Montevideu, a početkom 2002. u suradnji sa Tomislavom Pericom «Dance Faust Dance». Za HRT realizira “Svemirski teatar”, fillm o likovnoj umjetnosti. 2003. realizira dokumentarni film “ Zagrebački bokci”, 2004. kratkometražni igrani “Zvonar katedrale” i dokumentarni “ 4 dana u prosincu “. 2005. dokumentarni “ Ruže iz Plitvičke ulice”. Fotografija: Poznat je po izradi “Kinegrafija” jedinstvenih fotografija snimanih rotacijskim fotoaparatom s učinkom zabilježbe prostorno vremenskog kontinuiteta. Svojim fotografskim opusom sudjeluje na eminentnim međunarodnim izložbama.

Zlata Vucelić
profesionalno se bavi fotografijom od 1972. godine. Članica je hrvatske zajednice samostalnih umjetnika HZSU i udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ULUPUH. Fotografije je izlagala na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama. Dobila je nekoliko nagrada i priznanja.

Glavne teme serija fotografija koje su izlagane i objavljivane:
Portreti umjetnika, Portreti djece i mladi, Zagreb, gornji grad, Sakralni Zagreb, Zagorje, Narodna raspela iz Zagorja, Magdica stogodišnja skitnica, Otok I, Drugo vrijeme, Otok II, Međugorje, Fotografije na jezeru, Hommage a Josef Sudek, Fotografije sa putovanja

Zvonimir Brkan
rođen je 1920. u Tinju. Zajedno s bratom Antom pripada među najvažnije hrvatske fotografe. Fotografijom se bavio od 1948. Foto-klubu Zagreb pristupio je 1953. Bio je počasni član Foto-kluba Split od godine 1964. Od 1959. član je ULUPUH-a. Također je bio član Hrvatskog društva likovnih umjetnosti u Zadru. Godine 1961. Foto-savez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije. Iste godine dobiva i počasno zvanje AFIAP (Artist FIAP) međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Ista mu federacija šest godina poslije (1967) dodjeljuje i počasno zvanje EFIAP (Excellence FIAP).
Svoje radove izlagao je na izložbama fotografije od 1953. Izlagao je na oko 230 izložbi fotografija diljem svijeta te na oko 60 izložbi u zemlji, pri čemu osvaja četrdesetak različitih nagrada i priznanja. Održao je više samostalnih izložbi fotografije u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Splitu. Umro je 1979. godine u Zadru.

Zvonko Novosel
1986. diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 1989. jedan od osnivača Zagrebačkog glumačkog studija; od 2003. predsjednik studija. Igrao u predstavama HNK u Zagrebu, Teatra u gostima… govoreći poeziju održao više stotina samostalnih nastupa (Hrvatska, Njemačka, Švedska, SAD i Republika Irska).Za HRT snima emisije u umjetničkom, obrazovnom i dramskom programu. Od 1997. vodi glumačke radionice po Lee Strasberg metodi u Zagrebu, Kanadi (Victoria B.C.) na “Victoria Motion Picture School” i “Lester B. Pearsen College of the Pacific” i “School of Visual Arts” u New Yorku. Za Hrvatsku maticu iseljenika vodi dramske radionice s djecom iseljenika u Hrvatskoj, Švedskoj i SAD-u. Predavač s područja nastupanja u javnosti, tvorbe glasa i neverbalne komunikacije. Od 1997. bavi SE fotografijom. 2004. službeni fotograf na Distripress Expo 2004, Vancouver. 2005. asistent režije i službeni fotograf svjetske premijere opere “Rajnske nimfe” Jacquesa Offenbacha u izvodenju SNG-a Opera in balet, Ljubljana. Do sada je imao 3 samostalne izložbe fotografija koje su pokazane u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Zadru, Salzburgu, Pragu i Vancouveru ima status samostalnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika.

Ivo Pervan
(1947.) je umjetnik goleme stvaralačke energije koji je svoje interese u prvom redu vezao uz prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske. Autor je četrnaest i koautor četrdesetak fotomonografija. Dobitnik niza međunarodnih nagrada (u Hamburgu, Karlovim Varyma, Beču, Lisabonu, Santiagu de Chile i drugdje) za fotografije i turističke plakate s motivima naše kulturne i prirodne baštine.
Fotografije Ive Pervana nastaju iz dubine plime i bistre oseke, iz duginih boja ljeta i svježine zima iz mirnoće jutra i nemira kiše, iz plavog i bijelog opijajućeg svjetla. Sklad i ravnoteža prirode prikazani su u najjačem i najveličanstvenijem kontrastu svjetla i sjene.

Damil Kalogjera
Rođen 1962. godine u Zagrebu. U početku se bavi reportažnom fotografijom. Danas preferira primijenjenu fotografiju (pejzaži, portreti i studijska fotografija). Fotografijom se profesionalno bavi od 1979. Član je HZSU.

Ivan Kovač
(Zagreb, 1969.) bavi se fotografijom od svoje dvanaeste godine, objavljivao je u časopisima «Vijenac» i «15 dana». Nakon studija na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti radi na HTV. Kao snimatelj ostvario je više dokumentarnih i obrazovnih serija i emisija. Njegov fotografski svijet, svijet je crno-bijele fotografije koju doživljavamo kao svojevrsni kontrapunkt profesionalnom snimateljskom poslu. Fotografija može zabilježiti i učiniti važnim djelić sekunde nečijeg života, sposobnost fotografa leži svakako u tome da taj trenutak, jedan i neponovljivi prepozna i preda nam ga.

Maja Strgar Kurečić
(Zagreb, 1972.) diplomirala je na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i magistrirala na temi iz Web dizajna, a danas je asistent na Katedri za reprodukcijsku fotografiju na Grafičkom fakultetu. Fotografijom se bavi od 1991. Radila je portrete, ponajviše osoba iz svijeta glume i plesa, bila je fotoreporter «Večernjeg lista», objavljuje putopise i foto reportaže sa putovanja po zemlji i inozemstvu, radi pejzažne fotografije kojima oprema autorske umjetničke kalendare, surađuje sa stranim izdavačkim kućama (Times Media International i Gallimard) na knjigama o Hrvatskoj, surađuje na našem izdanju časopisa National Geographic. Održala je niz samostalnih i skupnih izložbi i dobitnica je više nagrada.

Radiša Mladenović
(1932) je cijeli svoj radni vijek proveo prateći sportske događaje u nizu dnevnih i sportskih novina. Za svoje radove dobiva i niz nagrada i priznanja. U preko pola stoljeća rada ne samo da majstorski bilježi sve važnije sportske događaje nego i predvodi generacije sportskih fotoreportera. Tisuće snimki, dani i godine, cijeli jedan život u sportu, za sport dojmljivo svjedoče ljubav i predanost, koncentraciju da se u strogo definiranom svijetu natjecanja, borbi, uoči i cijeli niz detalja koji, naizgled, izlaze iz okvira priče, ali joj zapravo postaju sastavni dio, pa i nova priča, dosjetka koju pamtimo.

Rino Gropuzzo
rođen je 1955. g. u Rijeci. Fotografijom se uz oca bavi od djetinjstva. Nakon završenog Tehničkog fakulteta isključivo se počinje baviti fotografijom. Od 1986. do 1998. živi u Milanu, a zatim se vraća u rodnu Rijeku.