LIVIO DEPONTE

Livio Deponte rođen je 1973. u Zagrebu. Nakon klasične gimnazije upisuje studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Tijekom studija radi kao novinar i fotoreporter u više novina i časopisa. Diplomirao je 1999, od kada se neprofesionalno bavi fotografijom. Kao član Zagrebačkog foto kino saveza, svoje prve radove izlaže na skupnoj izložbi polaznika foto tečaja u Galeriji "ZA-TE PLUS". 2001. je u suradnji sa ZFKS-om i veleposlanstvom Republike Hrvatske u Jakarti organizirao izložbu fotografija "The Croatian Perspective" autora Vinka Šebreka, Zvonimira Atletića i Vedrana Šamanovića koja je prigodom Dana državnosti otvorena u glavnom gradu Indonezije.

Uzevši torbe u ruke i krenuvši na put,
fotograf stječe privilegiju istraživača...

Dolaskom u neki za njega nov, nepoznat kraj, istraživač promatra očima pridošlice i zamjećuje perspektive nepoznate onima koji tu godinama žive. Svaka ulica ima dva lica, a ono ukazano istraživaču zauvijek je zatvoreno i nevidljivo čovjeku koji je u istoj ulici rođen i njome svakodnevno prolazi. Jer, on je ne gleda…
Indonezija je daleko. Svojim krajolicima, ljudima, hramovima i uzavrelim ulicama aktivira nam maštu i ogrće se misterijom.
Nije lako u nekoj dalekoj zemlji gdje je čovjek prepušten sam sebi i gdje se ističe toliko snažno da se doima kao da na leđima nosi veliku ploču na kojoj piše ˝turist˝, unositi se fotografskom kamerom nekom u lice i pritom pokušati uhvatiti kakav značajan i likovno vrijedan trenutak. Nerijetko i ljudi kojima je fotografija posao u nekim uzburkanijim situacijama ustuknu žrtvujući pritom dobru fotografiju. Livio se u indonezijsku avanturu upustio neopterećeno i s ogromnom količinom istraživačke radoznalosti. Vještinom portretista komunicirao je s ljudima koji su pred njegov objektiv stali svjesno, pokušavajući fotografu prikazati sebe onako kako bi htjeli biti prikazani, ali je snimio i trenutke u kojima portretirani nisu bili svjesni kamere istraživača. Pomoću tih lica upoznajemo daleku zemlju…
A krajolici dođu sami po sebi. Na putu s kraja na kraj zemlje, lako fasciniraju ljepote koje samo čekaju da ih netko ponovno otkrije i na osoban način zabilježi. Želeći privući pozornost putnika, oni koriste sve vještine koje stoljećima usavršavaju; odijevajući se pritom u prozračne maglice, natkrivajući se oblacima ili puštajući svjetlu da se po njima razigra…
Ovo je prva Liviova izložba fotografija. Prva i ohrabrujuća. On će ponovno uzeti torbe i krenuti na put, u istraživanje. U torbi punoj privilegija koju istraživač uvijek nosi sa sobom, nek´ se nađe i fotografska kamera.
Tako ćemo nakon njegovog povratka kući opet upoznati neke nove ljude…

Vedran Šamanović